Kažu da se stari pas ne može naučiti novim trikovima. Mi kažemo: taj pas očigledno nije probao Duolingo! Učenje stranog jezika u poznim godinama možda zvuči kao izazov, ali je zapravo jedna od boljih odluka koje možete doneti – odmah posle onog momenta kad odlučite da ne pravite zimnicu sami.

Prednosti:

  1. Mozak kao biceps – Svaka nova reč je kao teg za mozak. Učenje jezika održava mozak aktivnim, pamćenje oštrim, a vi imate izgovor da zaboravite gde ste ostavili naočare: „Zbunio me nemački član!”
  2. Putovanja s razumevanjem – Više ne morate klimati glavom i ponavljati „Yes, yes” dok vam konobar objašnjava da ste upravo naručili pohovani kačamak. 
  3. Imponuje unucima – Ništa ne ostavlja jači utisak od bake koja sa osmijehom izgovara „Hey, guys!” dok servira sarmu.

Mane:

  1. Neće ići kao pre – Vokabular ne ulazi kao nekad. Nekad su to bile reči za pesmicu, sada je to „kako se beše kaže ‘šporet’ na nemačkom?” (Hint: der Herd – ako vas zanima).
  2. Lažni prijatelji – Reč „actual” na engleskom ne znači „aktuelno”. A reč „Rat” na nemačkom ne znači „rat”, nego „savet”. Opasna zabluda.
  3. Tehnologija ponekad više zbunjuje nego pomaže – Aplikacije su super, ali kad vam telefon počne pričati nemački usred noći – dann gibt es ein böses Erwachen.

Zaključak:

Učenje jezika u poznijim godinama nije nemoguća misija. Da, možda nećete postati simultani prevodilac na samitu UN-a, ali ćete moći da pohvalite ručak na originalnom jeziku – a to nešto znači. Plus, uvek imate savršen izgovor: „Ma ja sam ti tek počeo učiti, znaš kako je u ovim godinama!”

Zato napred, good luck, viel Glück, i srećno! I zapamtite – nije kasno dokle god vam je srce otvoreno, a slušalice napunjene.